Može li isčeznuti stvarnost koja se nije dsila? Možda samo san. Koji će Bog,onaj Bog koji prodire u srce i misli,koji mirom ispunjava svaki ugao,svaki pokret i miris ulja pomešanim terpentinom,oslikanu sliku sna života pretvoriti u stvarnost. U Večnosti.
Kao i uvek, divan rad, i uvek mi se dopada ta neka nezna i prijatna emocija koju osecam kada chitam tvoje stihove, chak i kada su o tuznim stvarima... (: